Historijat kluba

Osnivanje

Rukometni klub u Visokom se rađa 19. februara 1954. godine sa osnivanjem Srednjoškolskog sportskog društva Mladost koje je djelovalo u Državnoj realnoj gimnaziji. Tada su nastavnici i učenici na čelu sa Feridom Semićem održali osnivačku skupštinu na kojoj je odlučeno i ime kluba gdje je, uz prijedloge imena Plamen i Zvijezda, izabrano ime Mladost.

Osnivači tadašnjeg sportskog društva su bili Ferid Semić i Vladimir Jolić, koji je inače bio nastavnik crtanja te dao idejno rješenje grba društva gdje se zalagao da boja kluba bude zelena jer je to boja mladosti, prirode, izleta i druženja, tako da je ta boja danas zaštitni znak rukometnog kluba Bosna.

Ferid Semić je bio najzaslužniji za osnivanje SSD Mladost, jer je kao nastavnik bio i prvi rukometni trener. On je kao student u Zagrebu upoznao rukomet. Već 1948. godine se zapošljava u Fiskulturnom savezu BiH, a 11. novembra 1950. postaje nastavnik fiskulture u visočkoj Državnoj realnoj gimnaziji iz koje je i poteklo društvo Mladost. Od jeseni 1955. mu se pridružuje Petar Markotić – Pero, s kime stvara prvu rukometnu generaciju u Visokom.

Vladimir Jolić je bio prvi predsjednik ovog kluba, koga će kasnije naslijediti Ferid Semić koji je do tada bio sekretar. Uz ove osobe, najistaknutiji ljudi koji su podsticali razvoj rukometa u Visokom su bili Vjekoslav Bremec, Hasan Hasanefendić, Živojin Žalica i Markotić Petar. Kasnije je uvedena praksa da sami učenici gimnazije budu predsjednici društva, tako je značajan doprinos dao Berberović Fuad koji je ujedno važio za najvećeg ikad rukometnog talenta.

Prva rukometna utakmica je odigrana 9. maja 1954. u dvorištu gimnazije između Mladosti i Elana, sportskog društva Druge sarajevske gimnazije. Tada su Visočani pobijeđeni sa 25:9. Iste godine se Mladost uključuje u takmičenje podsavezne rukometne lige i osvaja drugo mjesto. Najbolji igrač je bio Berberović Fuad kojeg su zvali igračem mašte i duha.

10. januara 1958. godine SSD Mladost prerasta u Omladinsko sportsko društvo Mladost otkad rukomet počinje trenirati i igrati i radnička omladina. Niz godina je OSD Mladost predstavljala Visoko u sreskim, zonskim i republičkim takmičenjima, sve do 15. marta 1960. kada OSD Mladost prerasta u rukometni klub Bosna.

Visočka škola rukometa

Od jeseni 1962. godine sva zbivanja su prešla na asfaltirano rukometno igralište na gradskom stadioni koji će vremenom dobiti i svoje tribine i prostorije kluba.

Najvažniji momenat za rukometni klub Bosna biva dovođenje Srđana Praljka – Šjora iz sarajevske Mlade Bosne, koji je naslijedio prvog pravog rukometnog trenera u klubu Ivicu Paukovića.

Srđan Praljak je od 1. augusta 1960. do 31. jula 1971 stvarao i udario temelje prepoznatljive visočke rukometne škole, i samim tim stvorio drugu generaciju igrača predvođenim Nevzadom Sirčom, ovim ponajboljim rukometašem u historiji visočkog rukometa koji će kasnije postati trener visočke Bosne ali i reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Prva liga Jugoslavije

Sjajna generacija koju je trenirao Srđan Praljak je takmičarske 1964/65 godine ušla u 1. rukometnu ligu Jugoslavije, te osvojila Kup SRBiH, da bi kasnije u finalu Kupa Jugoslavije izgubila od zagrebačkog Medveščaka. Ponovno osvajanje Kupa SRBiH se desilo 1968. godine, a ovoga puta u Kupu Jugoslavije klub je stigao samo do polufinala. Novembra 1970. godine Ranko Antović i Kemal Vražić debituju za reprezentaciju SFRJ na Kupu Karpata u Rumuniji, ali se na žalost sve završava na tome.

Visočki privredni gigant Vitex postaje 20. maja 1970. godine sponzor Bosne, tako da klub dobiva ime Vitex, koje će ostati u upotrebi narednu 21 godinu. U jesen 1971. godine za prvog trenera je imenovan Nevzad Sirčo koji je istovremeno bio i igrač. Treći Kup SRBiH, Bosna osvaja 1971. godine, a iste godine pioniri visočke Bosne osvajaju prestižno pionirsko prvenstvo Jugoslavije.

Klub 1972. godine završava na 13 mjestu i ispada iz 1. rukometne lige nakon 7 godina gdje je klub bio plasiran jedanput na 6, 7, 9 i 11 mjestu, a dvaput na 8 mjestu. Klub se nije dugo zadržao u drugoj ligi, jer se već sljedeće sezone 1972/73 vraća u 1. rukometnu ligu Jugoslavije.

Nedugo zatim klub postiže svoje najbolje rezultate i osvaja četvrto mjesto u sezoni 1974/75 u tada skoro najjačoj ligi Evrope. Uz to, klub je osvojio mnogo pionirskih i juniorskih titula Savezne republike BiH i bio učesnik dva omladinska finala prvenstva Jugoslavije. Jedan od najboljih igrača visočke Bosne ikad, Zdenko Antović je u to vrijeme bio stalni Jugoslavenski reprezentativac, te kapiten omladinske reprezentacije Jugoslavije sa kojom je 1977. godine osvojio bronzanu medalju u Švedskoj na svjetskom rukometnom prvenstvu.

Nedostatak dvorane

Rukomet polako prelazi u dvorane, no nju Visoko nije imalo. Treniranje i igranje utakmica u Sarajevu, Vogošći, Zavidovićima i Hadžićima poslije tri prvoligaške godine dovodi do ispadanja iz 1. lige 1976. godine. Poslije četvrtog mjesta 1975., klub završava na kobnom 13 mjestu koje ga odvelo u niži rang.

Uprkos nastojanjima kluba da se vrati u prvu ligu Jugoslavije, klub se od 1977. do 1992. takmiči u Prvoj B ligi, i potom u drugoligaškoj konkurenciji. Najznačajniji rezultat iz ovog perioda je bio osvajanje Kupa SRBiH 1982. pobjedom nad Borcem iz Banja Luke, te izgubljeno četvrtfinale Kupa Jugoslavije iste godine.

Krajem 1980-tih u Visokom se počinje graditi nova dvorana, odnosno kulturno sportski centar Mladost. Sportski centar je otvoren 9. aprila 1986. utakmicom između Vitexa i Radničkog iz Šida, dok je zvanična proslava otvorenja održana 28. novembra 1986. u utakmici protiv Borca iz Banja Luke.

Druga liga i rat

Tokom 1984, pa sve do 1991. mnogo se trenera izmjenjalo te se nije ostvarilo mnogo značajnijih rezultata. Tokom ovih sezona treneri su bili Nevzad Sirčo, Ranko Antović, Nijaz Omerbegović, Hurem Fikret i Zdenko Antović. Na skupštini 3. jula klub dobiva svoje novo, staro ime: Bosna, a za trenera se ponovo nakon dvije decenije postavlja Srđan Praljak. Visočka škola rukometa se ponovo oživljava.

Dešava se nešto potpuno nepredvidljivo, počinje Rat u Bosni i Hercegovini, koji je prekinuo takmičenje u 2 ligi-jug i sve planove za budućnost. Posljednja utakmica u Visokom je odigrana 28. marta 1992. između Bosne i Lovćena sa Cetinja. Od 1992. do 1994. rukometni klub je mirovao.

Zgrada kluba na gradskom stadionu je oštećena, te je nepovratno izgubljen veći dio arhive, ali je spašen dio trofeja i pehara koji su bili svjedok uspjeha visočkog rukometa. U ratu stasava peta rukometna generacija. Na sastanku 19. aprila 1994. godine donesena je odluka o ponovnom pokretanju kluba. Predsjednik u tim teškim trenucima je bio Zaim Alić, dok se za trenera 20. januara 1995. imenuje Senad Skopljak.

Oporavak i prve titule

Od 1995. godine rukometni klub Bosna se takmiči u prvenstvu nove države Bosne i Hercegovine, ali sa podijeljenim rukometnim savezima. Ipak, u sezonama 1997/98 i 1998/99 dolazi do doigravanja uz učešće najbolje plasiranih ekipa iz saveza sa sjedištem u Sarajevu i Mostaru, dok će tek 1999/2000 učestvovati klubovi iz Republike Srpske.

U šest odigranih prvenstava klub osvaja dva puta šampionsku titulu 1997. i 1999. godine, tri puta Kup BiH 1995, 1998 i 2001 godine. U isto vrijeme učestvuje u evropskim kup takmičenjima, gdje je Bosna davala zavidne rezultate i ostvarila 7 pobjeda i isto toliko poraza. U mlađim kategorijama u ovom periodu pioniri su trostruki, kadeti peterostruki, a juniori četverostruki prvaci države.

Članovi rukometnog kluba Bosne su također bili aktivni u Rukometnom savezu BiH. 5 decembra 1994. Mirsad Sirčo je imenovan za potpredsjednika Rukometnog saveza, a od decembra 1994. Kemal Vražić postaje Direktor reprezentacije, zajedno sa selektorom Nevzadom Sirčom, ljekarom dr. Seadom Mehičevićem, fizioterapeutom Asimom Kapetanovićem, te potparolom Salihom Hadžialićem, koji će raditi od 1996. do 1999, dok će Esad Konjičanin obnašati dužnost predsjednika Takmičarske komisije do 18. maja 2000.

29. decembra Rukometni savez BiH imenuje za selektora i trenera juniorske reprezentacije Antović Zdenka, a za pomoćnog trenera Alić Zaima. Od 1995. do decembra 2000. godine rukometni klub Bosna daje četrnaest omladinskih reprezentativaca, a sedam seniorskih od kojih su najpoznatiji Hadžić Adis, Džudžo Mahir, Sirčo Edhem, Dobojak Salem i Mustafić Muhamed.

Period opadanja

Nakon nekoliko uspješnih sezona klub je u sezoni 2002/2003 doživio veliki finansijski, a samim time i organizacijski raspad koji će završiti sa ostavkom predsjednika kluba, kada klub ostaje i bez uprave. Klub je u ovom razdoblju dva puta zauzeo deseto mjesto (2003. i 2004.), te jednom i deveto mjesto 2005. godine.

Ovaj period će biti karakterističan po čestim smjenama trenera, kao i članova upravnog odbora. Igru su nosili većinom igrači iz omladinskog pogona, sa nekoliko iskusnijih i starijih Bosninih igrača.

Iako su seniori bilježili dosta slabe rezultate, ipak je omladinski pogon bilježio i dalje dobre rezultate i osvjetlao obraz visočkog rukometa. U ovom periodu kadeti su prvenstvo države osvojili dva puta, i to 2004. i 2005. godine, dok su juniori bili najbolji 2005. godine.

Stabilizacija i nove ambicije

Tek 2005. godine se iznalaze nova finansijska sredstva, kada Bosna dobija nove sponzore koji tada unose popriličnu finansijsku stabilnost. Shodno tome, nakon dugo godina nedovođenja novih pojačanja, Bosna dovodi dvojicu novih rukometaša.

Bosna u Premijer ligi zauzima 8. mjesto u sezoni 2006. godine. Igrači Bosne u ovom periodu, Amir Čakić i Faruk Halilbegović su bili u prvoj postavi juniorske rukometne reprezentacije BiH, dok je Edhem Sirčo bio među tri najbolja strijelca Premijer lige.

U sezonu 2006/2007 Bosna je ušla sa pojačanjima Mirzom Huremom i Samirom Andelijom, koji će već nakon pola sezone dobiti ponudu i otići u Ujedinjene Arapske Emirate. Klub je na pola takmičenja u 2006/2007 sezoni zauzeo četvrto mjesto. U nastavku prvenstva, uz novo pojačanje u zimskom prijelaznom roku, Emirom Šahinovićem, Bosna dolazi do drugog mjesta i plasmana u EHF Kup.

U Kupu Bosne i Hercegovine, Visočani su stigli do četvrtfinala gdje su zaustavljeni od prvaka države Sarajevske Bosne. Iako je ukupni rezultat bio 62:62 u dvije utakmice, dalje je prošla ekipa iz Sarajeva zbog više postignutih golova na strani. Najbolji strijelci za ovu sezonu u redovima Bosne su bili Edhem Sirčo (215), Amir Čakić (176), i Faruk Halilbegović (175).

Novi selektori seniorske i omladinske bosanskohercegovačke rukometne reprezentacije su pozvali ukupno četiri Bosnina igrača. Amir Čakić je pozvan u seniorsku reprezentaciju BiH gdje je bio najmlađi igrač, dok su tri mlada igrača, Eso Zečević, Faruk Halilbegović i Mirza Mimić pozvani u prvu juniorsku reprezentaciju BiH.

Sezona 2007/2008

Za sezonu 2007/2008 u klub su stigla tri pojačanja, reprezentativac BiH Muhamed Mustafić, Kenan Ahić, i Aldin Begagić. Bosna je u prvom kolu igrala protiv Sutjeske iz Nikšića, i prošla ukupnim rezultatom 59-48 iz dvije utakmice. U prvoj utakmici u Nikšiću rezultat je bio 21-21, dok je u Visokom Bosna slavila ubjedljivu pobjedu rezultatom 38-27 i tako prošla u drugo kolo.

U drugom kolu Visočani su igrali protiv Slovenskog predstavnika Gold Cluba, te izgubili ukupnim rezultatom 72-69. U prvoj utakmici u Sloveniji, Bosna je igrala neriješeno 38-38, te imala dobar rezultat za uzvrat u Visokom koji Bosna nije iskoristila, i izgubila utakmicu rezultatom 35-32.

Selektor rukometne reprezentacije BiH Halid Demirović je na spisak igrača za kvalifikacija na evropsko prvenstvo 2009. u Hrvatskoj pozvao četiri igrača. Osim Muhameda Mustafića i Amira Čakića, koji su već ranije uključeni, tu je i debitant Faruk Halilbegović, te veteran Edhem Sirčo, koji je povratnik, nakon što se ranije povukao iz reprezentacije. Naknadno, u uži spisak nije ušao samo Edhem Sirčo.

U zimskoj pauzi trener Zdeno Antović se sporazumno razišao sa upravom Bosne. Nakon dužih pregovora selektor rukometne reprezentacije BiH Halid Demirović je 1. februara potpisao ugovor na godinu i po dana. Uprava Bosne je već ranije kontaktirala Demirovića, i najavljivala ga kao novog trenera Bosne dva mjeseca ranije prije potpisa, a od 14. januara Demirović je telefonski bio u kontaktu sa upravom i pomoćnim trenerom Handžićem.