Došao je tiho, ali nije stigao ući u legendu. Da je ostao duže možda i bi, jer je za ovih pola godine koliko je proveo u Visokom pobrao velike simpatije svih ljubitelja rukometa u našem gradu. A došao je na probu, na preporuku trenera Savića, kao velika nepoznanica i najmanja “zvijezda” od svih “pojačanja”. Došao je da igra samo odbranu, a postao nezamjenjiv i u napadu i u odbrani.
– Zahvalio bi se Upravi Bosne-Prevent koja mi je izašla u susret i omogućila mi da iskoristim priliku koja se ne pruža svaki dan. Žao mi je što nisam sa Bosnom napravio više, ali puno okolnosti je na to uticalo, tako da odlazim neobavljena posla. Dao sam svoj maksimum, Visočani su to prepoznali, pa sam dobivao čestitke i riječi podrške i od ljudi na ulici. Šteta što rezultati nisu bili bolji, ali ovih pola godine su mi ostali u lijepoj uspomeni i ko zna, možda se jednom i vratim u Visoko, rekao je na oproštaju Gradimir Sančanin ili “Gagi” kako su ga svi od milja zvali.