Ovosezonski uspjesi rukometaša Bosne nisu plod slučajnosti. Nakon subotnje derbi utakmice I trijumfa nad zeničkim Čelikom, ekipom s ogromnim ambicijama, rezultatom 33:29, to bi svima trebalo biti jasno. Ne da je samo pobjedila favorizovani tim koji je do pomenutog meča imao stopototan učinak, nego je I nadigrao neuporedivo iskusniji I skuplji tim. A Čelik uopšte nije igrao loše, da bi se moglo reči kako se u Visokom okliznuo u meču u kojem nije dao sve od sebe. Naprotiv, onih 700 gledalaca u dvorani Mladost su bili pravi sretnici, jer su uživo gledali vrhunski rukomet, kakav se u Visokom odavno nije vidio. Neću pretjerati ako kažem kako je pomenuta utakmica imala kvalitet potreban za takmičenje s jačim imenom, pa sada neka svaki ljubitelj ove igre nađe realan ekvivalent. Zeničani su pružili odličnu igru sa kojom će se u nastavku šampionata nakupiti bodova. Bilo gdje! A momci u zelenim dresovima su znali
da nakon poraza od 10 razlike u Doboju I pred gostovanje u Gradačcu ne smiju doživjeti kiks. Jer to bi im istopilo sve urađeno u prvim kolima I narušilo samopouzdanje. Za protivnika su imali ekipu koji ih je u Visokom već potukla do nogu u pripremnom periodu. Svi su dakle morali dati svoj maksimum I svesti broj tehničkih grešaka na minimum. Tako je I bilo. Timovi su se na početku smjenjivali u vodstvu. Zeničani su u 8. minuti imali plus dva nakon serije 3:0 koju im Bosna odmah zatim vraća. U igri Čelika se tačno znalo šta donosi rezultat. Proigravanje Šahinovića za pivota Aldina Begagića, koji se neometan šetao iza leđa visočke zone. Kada se toma stalo u kraj, Bosna je došla do solide razlike. 14:10 u 22. minuti. No, da su gosti zaista kvalitetan tim, koji se zna nositi sa nedaćama, što je za njih očigledno bio vruć visočki teren, te razigran I motivisan protivnik, pokazali su do odlaska na odmor. Za svega 4 minuta su u potpunosti anulirali zaostatak. Atmosfera na tribinama ključa, a navijači Bosne kao u najbolja vremena pružaju sjajnu podršku svojim igračima, koji izvlače posljednje atome snage da do odmora ponovo steknu prednost. To im I polazi za rukom. Prve minute nastavka pripadaju gostima jer u 35. minuti stižu do novog poravnanja od 18:18 I igra gol za gol se proteže sve do 46. minuta. U tom dijelu meča Zeničani dolaze do još jedne I posljednje prednosti od 21:22. No, kada je bilo najpotrebnije, Visočani nošeni krilima publike, ali prije svega odbranama Enesa Sirče melju svog protivnika. Uvijek se pronalazi neko rješenje u napadu. Bio to vanjski šut Bećara I Selimovića, lažnjak Ahića, probijanje pozicije za Geku Ili kontra. Za odbranu se znalo. Bilo da se igra 5-1 ili 6-0, posljednju riječ je imao mlađahni golman Sirčo, izazivajući očaj protivniku I stand up ovacije domaćih gledalaca koji to ovoga puta nisu bili, nego doslovni osmi Bosnin igrač. Uživali su zbog Sirove simultanke I ta utakmica nije mogla otići drugim smjerom. Posljednja dekada meča je bila rezervisana za domaći tim I publiku kao njen sastavni dio. Prednost je rasla I rasla. U 58. minuti je bilo 32:27. Iz nemoći Davor Kadić pravi glupost koje je bio svjestan odmah nakon toga. Ali prijedorski sudijski par Dejanović-Marčetić mu bez razmišljanja dodjeljuju crveni karton za udaranje Vranca u lice. Taj gest je nanio malu mrlju na spektakl I najbolju, ali I izuzetno fer, utakmicu u posljednjih nekoliko sezona. Slavilo se I trebalo je zbog toga. Zbog povratka rukometne čarolije u Visoko. Zbog saznanja da je “zeleni Bosnin tim” najbolji kada je najteže. A teško je, iako sada ne kukaju oni koji u najvišem rangu takmičenja, protiv naboljih pokažu kako se igra za klub I grad. Iz srca, a ne zbog novca kojega hronično nedostaje. Zbog aplauza u subotu se živi I trenira. Za porciju ćevapa nakon pređenih 250 km ili 13 sati provedenih na putu se igra. Sve zbog svetog zelenog dresa I imena grada. Nekada će to, valjda, doći na naplatu. Prepoznat će to I privrednici voljni biti dijelom pobjedničke euforije. Korak po korak momci I sretno. A poneki pad je sastavni dio leta. Leta do zvijezda na kojemu će biti upisano da ste nanijeli prvi poraz Čeliku, osvojili gostujuću pobjedu nakon godinu ipo. Vratili publiku u dvoranu I atribut Visokog kao rukometne sredine. Samo, u dobru se ne ponesiti I zapamtite ko je bio sa vama! Svi zajedno idemo dalje.
{fcomment}